Reci prijatelju... :)
Delicious
Prijava
Ukoliko želite redovno dobivati obavijesti Plesnog centra Salsero, registrirajte se. -------------------------------------------
Zapamti me
Događanja
October 2017
M T W T F S S
25 26 27 28 29 30 1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31 1 2 3 4 5
November 2017
M T W T F S S
30 31 1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 1 2 3
Broj posjetitelja
mod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_counter
mod_vvisit_counterDanas33
mod_vvisit_counterJučer113
mod_vvisit_counterOvaj tjedan146
mod_vvisit_counterProšli tjedan1431
mod_vvisit_counterOvaj mjesec6214
mod_vvisit_counterProšli mjesec6273
mod_vvisit_counterUkupno689576

Online (20 minutes ago): 4
Vaš IP 54.224.43.96
,
Danas je: 24. 10. 2017.
Linkovi
Baner

Merengue je narodni ples Dominikanske Republike široko rasprostranjen i od mnogih smatran nacionalnim plesom. Porijeklo merenguea je još uvijek upitno. Postoji nekoliko teorija, a jedna od njih kaže da je kubansko.

Od 1838. do 1849. kubanski ples zvan urpa ili upa habanera kruži Karibima i udomaćuje se u Puerto Ricu. Od tuda polovinom 19. st. stiže u Santo Domingo (Dominikanska Republika). Ovaj ples ima pokret ili dio zvan merengue i ostaje neotkriven širim narodnim masama sljedećih nekoliko godina...

Jedna druga teorija nastajanja povezuje merengue s haićanskim merengeuom. Iako se razlikuju po mnogo čemu, Dominikanska Republika i Haiti dijele mnoge kulturne karakteristike, a merengue je (kao i merengue u Dominikanskoj Republici) nacionalni simbol na Haitiu. Iako postoje razne teorije, sve se slažu u tome da su crnci i bijelci imali različitu glazbu i kulturu, no s vremenom je došlo do njihova spajanja; merengue je nastao fuzijom glazbe crnačkih robova i plesnih formi povezanim s francuskim narodnim plesom contradanza.

50-tih godina 19. st. merengue se u Dominikanskoj Republici polako počinje širiti među stanovništvom i postaje sve popularniji te istiskuje dotad popularan narodni ples tumbu. Lokalni tisak iz Santo Dominga započinje kampanju protiv novog plesa čime samo potvrđuje jačanje popularnosti nadolazećeg ritma.
Od svojih početaka merengue je bio sviran primitivnim rustikalnim instrumentima koje su posjedovali seoski ljudi i koje je bilo lako održavati.

Krajem 19. st. u pokrajni Cibao, njemačka harmonika zamijenila je dotadašnji instrument bandurriu te na taj način donekle promijenila merengue i omogućila njegov progres i prihvaćanje od strane određenih socijalnih krugova osvajajući jednostavnom koreografijom u odnosu na tumbu koja je imala 11 različitih pozicija u plesu.


Konzervativniji viši slojevi društva merengue ipak nisu prihvatili još neko vrijeme jer je bio povezan s afričkom glazbom i pripadao svjetovnoj, a ne ritualnoj ili religijskoj glazbi.

S vremenom je, ipak, ples u potpunosti asimiliran i to je posebno došlo do izražaja u već spomenutoj pokrajini Cibao koja je kasnije postala poznata kao kolijevka merenguea.

Raširenost novog plesa uzrokovala je i različitost ritmova jer su popularni glazbenici pokušavali imitirati i pratiti model kreiran od strane educiranih glazbenika, dok su seoski glazbenici i dalje svirali na isti način. To je prouzročilo nastanak dvaju tipova glazbe: folklorni merengue i ballroom merengue.

1930. Rafael F. Trujillo iskoristio je nekoliko merengue bandova u svojoj predsjedničkoj kampanji i uz pomoć novo postavljenih radio stanica doprinio pokretu prihvaćanja merenguea kao nacionalnog plesa i njegova oživljavanja u plesnim dvoranama, te na mjestima na kojima do tada nije bio izvođen.
Trujillo je kao diktator ostao na vlasti 31 godinu nakon čega je 1961. ubijen. Nakon njega na vlast je došao proamerički orijentiran predsjednik koji je nakon dugogodišnje izolacije zemlju otvorio stranom kapitalu.

Dolaskom stranih kompanija stigla je i uvozna glazba poput rocka ili salse dovodeći domaći merengue u defenzivni položaj. Salsa je bila simbol latino kulturnog otpora gringo Coca-Cola kolonizaciji, mada je istovremeno smatrana nekakvim stranim produktom Kube i Puerto Rica.

Za kulturnjake i muzičare započeo je rat na njihovom teritoriju za srca i uši Dominikanskog naroda. Do kasnih 80-ih modernizirani merengue uspješno je marginalizirao svoje suparnike. Štoviše, ˝napao˝ je i salsu u samim srcima New Yorka i Puerto Rica te su hardcore salserosi svjedočili prebacivanju njihovih omiljenih klubova i radio stanica na merengue.

Svojim romantičnim tekstom, elementarnom koreografijom, ritmom i plesnim štosevima osvojio je veliki dio mladih Latinosa koji su se osjećali više ˝kod kuće˝ s jednostavnim 2 koračnim merengueom. Do sredine 1990-ih rat okorjelih salserosa i merengueista se stišao. Udio prijašnjih obožavatelja salse smanjen je na račun merenguea, ali su se i mnogi Dominikanci, tradicionalni merengueisti, priklonili salsi.